tekst: dipl.ing.agr. Kornelija Benyovsky Šoštarić

Organska i mineralna gnojiva

S povećanjem svijesti o održivom uzgoju biljaka, posebno voćnih i povrtnih kultura, vlasnici obiteljskih vrtova u posljednje vrijeme sve češće traže organska gnojiva, a sve manje ona  mineralna, koja mnogi još uvijek nazivaju i “umjetna”. Na neki način razdvajanje poljoprivrede od vrtlarstva postaje još naglašenije, jer se masovni uzgoj i dalje uglavnom oslanja na mineralna gnojiva. Razlozi su na neki način opravdani jer su takva gnojiva jeftinija, biljke ih brzo usvajaju, a prinosi su visoki.

Nažalost učestala upotreba takvih gnojiva ostavlja dugoročne negativne posljedice na strukturu tla i organizme koji u njemu žive. Zbog toga tlo postaje siromašno organskom tvari i s vremenom gubi plodnost. Naravno problem su i neobnovljive sirovine poput zemnog plina od kojeg se dobivaju amonijak i urea, koji su temelj za proizvodnju mineralnih gnojiva. Zbog svega se toga u organskom odnosno ekološkom uzgoju briga o prihrani biljaka oslanja na druge izvore.

Vrste organskih gnojiva

Organska gnojiva mogu biti životinjskog podrijetla kao što su gnoj domaćih životinja, glistinac ili guano, no sirovine isto tako mogu biti i biljnog podrijetla pa tu govorimo o kompostu dobivenom  razgradnjom kuhinjskog i vrtnog otpada, ekstraktu morskih algi ili tekućim biljnim gnojivima od koprive, gaveza i preslice.

U suvremenom organskom uzgoju najčešće se koriste dehidrirana organska gnojiva u obliku peleta, bez neugodnog mirisa i jednostavna za upotrebu. Njihova je prednost u tome što su kompleksnijeg sastava od mineralnih, pa osim osnovnih makrohranjiva kao što su dušik, fosfor i kalij, sadržavaju i mikroelemente, huminske kiseline i mikroorganizme pa stoga nisu štetni za tlo i okoliš. Zbog toga osim kao biljna hrana djeluju povoljno i na život tla, poboljšavajući njegovu strukturu, razinu humusa i plodnost općenito. Kritičari će ovdje obavezno istaknuti kako rezultati nisu niti tako brzi niti tako vidljivi kao kod mineralnih gnojiva i to je točno. Naime oslobađanje hranjiva iz jednog organskog gnojiva traje mjesecima i ovisi o aktivnosti mikroorganizama. Ukoliko je hladno, oni su manje aktivni, pa biljke u rano proljeće kada im je potrebno mnogo hranjiva za rast i razvoj na neki način trpe. No taj se manjak srećom može nadoknaditi zalijevanjem otopinom tekućih biljnih gnojiva od morskih algi ili koprive. Razlog je u tome što hranjive elemente otopljene u vodi biljke brzo usvajaju pa zastoja u rastu tada nema.


No čak i unutar skupine organskih gnojiva postoji tzv. “premium” kategorija koja nosi eko certifikat ili oznaku “dozvoljeno u ekološkom uzgoju”. Riječ je o gnojivima proizvedenim s eko farmi (najčešće peradarskih) na kojima životinje dobivaju hranu bez pesticida, uzgojenu prema načelima organskog uzgoja. Riječ je o proizvodima visoke kvalitete, sigurnima za dugoročnu upotrebu i cjelovitu opskrbu hranjivima za cijelu sezonu. Dodaju se na početku uzgoja prilikom sadnje, a u kombinaciji s proljetnom prihranom tekućim biljnim organskim gnojivima osigurat će vrtnim biljkama sve što im treba do kraja vrtlarske sezone, bez štetnog utjecaja na okoliš i ljudsko zdravlje.